Zasigurno nije riječ o knjizi koju žanrovski možemo lako odrediti. To je i slikovnica, i radni dnevnik, i poezija i pjesma u prozi, i knjižica za rad na sebi, i biblioterapijska priča. To je knjiga vrlo slojevita, uz koju možemo promišljati o sebi i drugima oko nas, u koju možemo bilježiti svoja iskustva i proživljene uspomene i događaje, a koju možemo i čitati samo kao priču jednostavne fabule i dubokih poruka. Svaki čitatelj će u njoj pronaći komadić onoga s čime se može poistovjetiti i to smatram najvećom vrijednošću. Kada knjigu pustimo u svijet, ona dalje putuje bez voznog reda i nailazi na stanice kojih autor nije svjestan. Fascinira me taj skriveni odnos autora i čitatelja, kao i otkrivanje novih značenja knjige u glavama čitatelja!

I kad nisam, tu sam ujedno je i naslov i poruka knjige. Uz fabulu i razgovor Djevojke i Oblaka, usporedno teku stihovi kao mjesta na kojima moramo zastati, kao i prazne stranice teksta, literarno primamljive i oblikovane za upisivanje razmišljanja čitatelja. Svakako, to nije knjiga koja se čita jednom ili odjednom, ona se uzima komadić po komadić kao dio ukusnoga kolača koji nas opija svojim okusom (ako volimo takav okus). Nije svaka knjiga za svakoga pa tako nije ni ova. Oduvijek mi je važnije da rečenice u mojim djelima pronađu one do kojih su morale doći i promijene njihove stavove ili im pomognu, a ne da ih čitaju oni koji ih nikada neće razumjeti. Zato je ova knjiga namijenjena i mladima, ali i odraslima koji žele odrasti te raditi na osobnom razvoju.