Čudakinja
Čudan si ako postavljaš puno pitanja i ako šutiš,
čudan si ako govoriš što misliš,
čudan si ako braniš svoje stavove,
čudan si ako brojiš slova ili govoriš unatrag,
čudan si ako istovremeno možeš govoriti jedno, pisati drugo i misliti treće.
Čudna sam, dakle, govorio mi je glas iz djetinjstva.
Televizija? Deset! Interpretacija? Četrnaest! Ana voli Milovana? Petnaest. Danas će biti najkrasniji dan. Dvadeset pet, ispalim kao metak.
Zjenice postaju sve šire i šire. U čudu natječu se sa sve težim i duljim riječima.
Pa to nije moguće, kažu.
Stojim u čudu i posramljeno gledam oko sebe. Možda sam trebala šutjeti i nikome ništa ne govoriti? Jesam li trebala namjerno pogriješiti kako bi me ipak svrstali među "normalne"?
To mora biti neki poremećaj u mom mozgu, šaputao je glas još dok sam bila dijete. Dugo je vremena trebalo da shvatim da nisam čudna, nego pomalo drugačija. Posebnih potreba, možda.
Godinama sam gledala začuđene oči ljudi kao reakcije na moje riječi. Godinama sam zbog toga osjećala sram.
Zbunjenost.
Nelagodu trenutka.
Oblijevanje hladnoga znoja ili žarenje obraza koje nije moglo sakriti ni najskuplje rumenilo ni puder.
Svatko od nas po nečemu je čudan, ako već moramo koristiti tu riječ.
Naravno, čudan je u odnosu na normalan, ako mislimo da znamo što znači normalan biti.
Svatko od nas ima neku skrivenu moć kojoj ne dopušta da živi na površini.
Jesmo li toga svjesni?
Čudnovanje je zapravo počelo još davno, davno. U početku si čudan ako ne nosiš in školsku torbu i nemaš najskuplji pametni sat sa sedam godina (jer kao znaš sve što na njem piše), čudan si ako sjediš sam u klupi jer tako možeš slušati što želiš, a čudan si i ako jedeš svoj omiljen sendvič bez majoneze i industrijske salame. Čudan si ako više voliš pahuljice od pira i bademe, a ne večeraš nešto na kruh. Čudan si ako ti je draže čitati knjige nego skrolati po komentarima ispod zatupljujućih web članaka. Čudan si ako plaćaš 40 kuna za zdraviji kruh jer "isti takav imaš i za pet". Čudan si ako si samac, a čudan si i ako si dugo u vezi (još k tome neoženjen ili neudana, pa to je tragedija samo takva). Čudan si ako si vjeran, a još čudniji ako si nevjeran (nebitno iz kojeg razloga).
Bit ćeš čudan uvijek i svugdje onima koji ne razumiju. Koji svijet gledaju očima materije i količine. Koji ne znaju da je osobnost daleko važnija od uklapanja u cjelinu.
Koji ni ne sumnjaju u vrijednost nečije kvalitete jer ju sami ne posjeduju.
Kako cijeniti nešto što sam nemaš? Nikako.