Drugi i drugačiji

Koliko si puta čuo

Nemoj jer nećeš uspjeti, nemoj se truditi jer drugi su već to otkrili.

Nemoj ni pomišljati jer je preteško, nemoj ni u ludilu probati jer nije to za tebe.

Koliko si puta odustao jer si vjerovao da

drugi od tebe bolji su, da tuđe ideje nemaju premca i da sve što radiš nije dovoljno dobro.

Koliko puta crvenjeli su ti se obrazi dok su u tebe buljili njihovi lažni odrazi?

Koliko si puta bio što nisi

od srama da drugi vide tvoje pravo lice,

od nelagode da pokažeš svoj unutarnji glas,

iz nevjerice da možeš drugima biti put.

Koliko si puta rekao Ja to ne mogu

jer drugi su ti napunili glavu njihovim strahovima,

njihovim zabludama i njihovim predrasudama.

Srozali te na najniže grane samopouzdanja koje se polako gradilo godinama.

Koliko si puta umanjivao svoju snagu

jer drugi su govorili krivi je tvoj put, od njega kruha nema.

Jer drugi su govorili da ne vrijedi ništa što zlato nije.

Toliko poznatih rečenica odzvanja nam u ušima, toliko propuštenih prilika za bolje.

A trebalo je...

Samo otići od takvih, promijeniti smjer svojega lutanja i u njemu pronaći buru.

Onu koja te hladi do kosti i daje na razmišljanje-

Tko smo, što smo i zašto smo tu. Radi drugih ili radi sebe?

Radi lažnih uvjerenja ili slušanja svojeg malog, sitnog bića koje jedino šapuće nam ono što bili jesmo, sada jesmo i bit ćemo.

Jer drugi i drugačiji biti ne možemo. Samo svoji i jedinstveni.

Na nama je sve.