Komadić vremena
Dva odrasla muškarca razglabala su o važnim temama. Dijete je vuklo rukav svojega oca. Nije ga čuo. Zaokupljen svojim riječima, odgurnuo je dijete. Pusti da odrasli razgovaraju, ne budi nepristojan.
- Ali, tata...
- Nemoj sada, pričekaj.
- Ali, tata...
Razgovor prerasta u šalu, nadmudrivanje, natjecanje. Dijete postaje živa skulptura koja sluša, vidi i pamti. Ono gleda očev skupi privjesak za ključeve kako se moči u obližnjoj lokvici i kapima kiše. Ponovo oca uhvati za ruku.
- Jesam ti rekao da čekaš, ovo je važno!
- Ali, tat... Tat... Tat...ta..ta...t...
Muk. Tišina. Odustaje.
Pogledava oko sebe i sramežljivo spušta pogled. Možda ne vrijedim, zato ne govorim. Možda nemam pravo reći, zato me ušutkuje. Otac tada uhvati dječaka za ruku i upita:
- Što si mi ono htio reći?
- Nije važno. Da je bilo važno, ostalo bi. Ne bi poružnilo u dodiru s vodom. Učili su me da voda daje život i bez nje čovjek ne može preživjeti. Bez vode čovjek ne može, ali bez zlatnih privjesaka može!
Otac, ponosit muškarac, i dalje nije shvaćao što dijete izgovara. Dijete je istovremeno osjećalo:
Da mi daš komadić svoga vremena, pokazao bih ti tko sam.
Da mi posvetiš dio svojega rasporeda, upoznao bi me zaista.
Da ti ukradem djelić tvojih obaveza, poklonio bih ti najiskreniji osmijeh.
Da mi daš samo dio sebe, postao bih tvoje voljeno dijete.
Oko nas prolaze sekunde pa minute pa sati nebrojeni. U vrtuljku svojih okretaja, uporni, naporni, nekad laki, a nekad teški, udaraju istim ritmom. Ne posustaju, nekada trče za nama, a nekada mi za njima i nikad tako nismo na jednome mjestu i vremenu. Izgubimo mi odrasli sve pojmove o vremenu, važnostima minuta, ponekad i sekundi, koje djeci posebnu važnost imaju.
Posvećenost njima i stapanje naših života u istim minutama dana, djeci kao da je postala dugoiščekivana želja i trofej osvojene pobjede.
Koliko smo se udaljili, iako smo blizu, bliže nego ikad?
Mislimo li da dajemo puno samo zato jer smo fizički blizu, a šutimo?
Mislimo li da dajemo malo samo zato jer smo fizički ponekad daleko, ali srcima zajedno?