Priča o dvije duše

Čitaš priču o dvije duše, davno prepoznate i davno zaboravljene, ali samo u očima drugih. 

To su one dvije duše koje jedna drugoj dovršavaju započetu misao i stavljaju točku na kraj rečenice. 

To su one dvije duše prepoznate u licu prijatelja, u licu ljubavnika, u licu poznanika, u licu neslučajnog prolaznika. 

To su one dvije duše koje se ne nalaze na ulici i ne žive od besmislenih izjava. To su one dvije duše koje traju i zaobilaze vrijeme.

One žive mnogo dalje, iza onoga zavoja gdje sunce zalazi i gdje vlada mir kada zaklopiš oči.

Nisam te zaboravio, samo sam te pretvorio u život, kaže On. 

To je bio odgovor na njeno nikad postavljeno pitanje naglas. Na ono pitanje koje je dugo živjelo čekajući upravo taj odgovor.

Kada si mi rekla da odem, ne zato jer želiš, nego zato jer se bojiš, otišao sam. 

Nisam otišao zbog straha, nego radi tvoje sigurnosti.

Kada si mi rekla da me ne smiješ voljeti, ne zato jer ne želiš, nego zato jer se bojiš, otišao sam. 

Nisam otišao zbog straha, nego radi tvojeg spokoja.

Kada si mi rekla da ne gledamo isto, ne zato jer ne želimo, nego zato jer ne znamo drugačije, otišao sam. 

Nisam otišao zbog straha, nego radi tvoje sreće.

Kada si mi rekao da ćemo, i kad se razdvojimo, živjeti u istom svijetu, otišla sam. 

Nisam otišla zbog straha, nego radi tvojeg spokoja.

Kada si mi rekao da ćemo uvijek živjeti u nama, ti u meni i ja u tebi, otišla sam. 

Nisam otišla zbog straha, nego tražeći svoju zamišljenu sreću.

Kada si mi rekao da koliko god budeš daleko, ti ćeš me naći, otišla sam. 

Nisam otišla zbog straha, nego radi tvoje zamišljene sreće.

Nisam te zaboravila, samo sam te pretvorila u život, kaže Ona. 

To je bio odgovor na njegovo nikad postavljeno pitanje naglas. Na ono pitanje koje je dugo živjelo čekajući upravo taj odgovor.

Zašto nisi zaboravio?

Ne zaboravlja se ono što se riječima ne može opisati, rekao si.

Napisane riječi lako obriše ljudska ruka, ali one izgovorene u srcu nedodirljive su ljudskome.

Zašto nisi zaboravila?

Ne zaboravlja se ono nastalo iza zavoja gdje sunce zalazi. 

Kada zaklopim oči, pretvaram to u život.

I zovem to ljubavlju, što god mislio o tome.